Saopštenje za javnost 13.02.2017

Predsednik Tači: Komisija za istinu i pomirenje će pomoći pravdi

Predsednik zemlje Hašim Tači okupio je danas najviše državne zvaničnike, verske sveštenike, diplomatski hor, nosioce pravosudnih institucija i civilnog društva na konsultativnom sastanku za formiranje Komisije za istinu i pomirenje.

Ponedeljak 13 februar 2017

Predsednik Tači je rekao da su mu sastanci koje je imao sa porodicama nestalih, iz svih zajednica, veoma važni.

„Od njih sam video da su se u bolu okupili, da su se u bolu prepoznali. Oni su upoznati sa svojim uzrokom. Među porodicama nestalih došlo je do prvog i najbržeg albansko-srpskog pomirenja. Shvatajući patnju jedni drugih, postali su spremni kao porodica koja radi za zajednički cilj, da zatvore poglavlje o nestalim članovima porodice. Oni su najbolji primer za sve nas kako treba da okrenemo oči ka budućnosti zatvarajući poglavlje prošlosti“, rekao je predsednik Tači.

Predsednik je rekao da istina čisti i oslobađa ljude, kao i da pomaže i vodi narode i države ka pomirenju.

Istina leči društva od osvete i mržnje“, rekao je on.

Prema rečima predsednika Thacija, cilj je da se započne novi život za sve građane, praštajući, ali ne zaboravljajući, prihvatajući i priznajući zločine, izražavajući i izjavljujući protivljenje zlu.

„Ovo neće žrtvovati pravdu, ali će joj pomoći. Prihvatanje istine je neophodno za pravdu. To ne znači iskupljenje za zločin, čišćenje od zla, ili neko skrivanje iza optužnice, laganje, prećutkivanje ili prikrivanje zločina. Istina se mora znati koliko god da je gorka ili ružna“, rekao je predsednik Tači.

Ovo je govor predsednika Thacija na konsultativnom sastanku za formiranje Komisije za istinu i pomirenje:

Poštovani predsednik Skupštine Kosova, g. Kadri Veseli,

Poštovani premijer Kosova, g. Isa Mustafa,

Poštovani ambasadore Delavi,

Poštovana ambasadorke Apostolova,

Poštovani ambasadore Bratu,

Poštovani ministri, ambasadori, poslanici, prijatelji i pristalice Kosova,

Civilno društvo, mediji, akademski svetski profesionalci,

Dame i gospodo,

Ove godine se navršava 18 godina, odnosno skoro dve decenije od završetka rata na Kosovu i devet godina nezavisnosti.

Istina je da smo od tada prešli dug put.

Kosovo je izgrađeno. Sagrađeni su naši gradovi, sela, porušene kuće.

Izgrađene su demokratske institucije i institucije vladavine prava.

Osnovana je policija koja danas važi za najbolju i najpravedniju na Balkanu.

Zapravo, na prvi pogled, danas na Kosovu jedva da se mogu videti neki znakovi da je pre samo dve decenije ovde bio rat.

Međutim, strahote rata i naš bol za nanesene gubitke, za naše najmilije koji su poginuli ili nestali, nisu nestali.

Mnoge albanske, srpske i druge majke i dalje traže svoje sinove i ćerke.

Još uvek postoji jaz između zajednica i taj jaz još uvek može da nas drži u dubinama mržnje i neprijateljstva izazvanog ratom.

Dozvolite mi da se ukratko osvrnem na posetu koju sam imao pre nekoliko dana u Brezovici. Tamo sam sreo mnoge Srbe. Neki od njih su radili na skijalištu, mnogi su bili nezaposleni. Imali su iste probleme i brige kao i njihovi sugrađani Albanci.

Građani Kosova, prema svim anketama koje su rađene, imaju iste brige: nova radna mesta, ekonomski standard, bolji život svoje dece i dece svoje dece.

Verujem da se slažete da je nešto važno ostalo netaknuto na posleratnom Kosovu.

Bol izazvan ratom još uvek opterećuje srca i umove svakog Kosovara.

Podele i strahovi koje je izazvao rat su i dalje živi.

Animoziteti izazvani ratom su i dalje živi.

Jezik i rečnici koji su izazvali ova neprijateljstva, koji su izazvali rat, i dalje dominiraju našim društvenim diskursom.

Kosovsko društvo i Balkan u celini su još uvek taoci ovih starih narativa.

Veoma je bolno videti da danas, čak i generacije koje su rođene posle rata, gledaju na drugu stranu, gledaju na vršnjake iz druge zajednice, kao na neprijatelje i kao na opasnost.

Ne kao komšije, kao sugrađani.

Kosovsko društvo ne može izgraditi bolju budućnost ako ostane talac prošlosti.

Dame i gospodo,

Pozvao sam vas danas ovde da predstavim moju ideju za ovu osnovu na kojoj ćemo graditi bolju budućnost za sve nas.

Da kažemo istinu i da se pomirimo sa svojom prošlošću.

I na ovoj istini i pomirenju, onda da gradimo svoju budućnost.

I sam sam bio u ratu i video sam i iskusio strahote rata.

Video sam ratna razaranja, mržnju koju rat izaziva.

I u borbi sam izgradio uverenje da se posvetim tome da nikada više ne dozvolim da se ti užasi ponove.

Ni za koga.

Takođe, video sam i iskusio da je patnja ista. Za svakog roditelja, za svako dete, za svakog brata i sestru, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Patnja rođaka Albanca nije veća od patnje srpskog, romskog rođaka za njegovog/njenog rođaka.

Kao predsedniku Kosova, sastanci koje sam imao sa porodicama nestalih, iz svih zajednica, bili su mi veoma važni.

Od njih sam video da su se sastali u bolu, poznali su se u svom bolu. Oni su upoznati sa svojim uzrokom.

Među porodicama nestalih došlo je do prvog i najbržeg albansko-srpskog pomirenja.

Razumevajući patnju jedni drugih, spremni su kao porodica koja radi za zajednički cilj, da zatvore poglavlje o nestalim članovima porodice.

Oni su najbolji primer za sve nas kako treba da okrenemo pogled ka budućnosti zatvarajući poglavlje prošlosti.

Istina čisti i oslobađa ljude, pomaže, olakšava i vodi narode i države ka pomirenju.

Istina leči društva osvete i mržnje.

Cilj je započeti novi život za sve građane, praštajući ali ne zaboravljajući, prihvatajući i priznavajući zločine, izražavajući i izjavljujući protivljenje zlu.

Ovo ne bi žrtvovalo pravdu, već joj pomoglo.

Prihvatanje istine je neophodno za pravdu.

To ne znači iskupljenje za zločin, čišćenje od zla, ili neko skrivanje iza optužnice, laganje, prećutkivanje ili prikrivanje zločina.

Istina se mora znati koliko god da je gorka ili ružna.

Nove generacije treba da znaju šta su radile prethodne generacije, deca treba da znaju za svoje roditelje.

Uzajamno poverenje se mora zaslužiti, ne poricanjem, već preuzimanjem odgovornosti.

Poštovanje dostojanstva i integriteta stranaka.

Ova inicijativa i ovaj prvi konsultativni sastanak dolazi nakon mnogih konsultacija koje sam obavio sa liderima pomirenja širom sveta, uključujući i dobitnike Nobelove nagrade za mir.

Razgovarao sam i razmišljao veoma dugo i duboko o tome kako pokrenuti takav proces podrške građana, kako pokrenuti proces istine i pomirenja.

Upoznao sam i mnoge Albance, Srbe, Bošnjake, Turke, Rome, Aškalije i Egipćane da razgovaraju o ovoj ideji i ovom konceptu.

Ovaj forum koji nameravam da uspostavim nije zamena za pravdu.

Sa pravdom neće biti kompromisa, jer istina dolazi iz pravde.

Ovaj forum takođe neće biti zamena za dijalog Kosova i Srbije u Briselu, ali će biti od pomoći za postizanje novih sporazuma za međudržavno pomirenje.

Može se zapitati da li je ovo što danas radimo prekasno?

Tačno je da kasnimo, ali smo prvi na Balkanu, pa se nadam da će Kosovo biti uzor drugima.

Neko bi se mogao zapitati da li se prvo dešava oprost, a zatim pomirenje?

Ali, dragi gosti, istina i pomirenje se ne postižu uslovima, već dobrom voljom i osećanjem.

Komisija za istinu i pomirenje ne nastoji da kopira metodologiju drugih instrumenata bilo koje zemlje u svetu.

Kosovo i Balkan imaju svoje specifičnosti.

Naš cilj je da stvorimo mehanizam podrške za otvoreni unutrašnji dijalog između zajednica na Kosovu o bolnoj prošlosti i da stvorimo zdravu osnovu za pomirenje.

Pomirenje se ne može zasnivati na zaboravu zla.

Opraštanje je sećanje – sećati se i ne koristiti pravo na osvetu.

To je druga šansa za novi početak. A sećanje na bolnu prošlost je važan deo početka novog.

Pogotovo ako ne želimo da se prošlost ponovi.

Da dodam da je ovaj današnji sastanak konsultativnog formata.

To je prvi korak na dugom putu.

Nadam se doprinosu prijatelja Kosova, verskih zajednica i celog civilnog društva.

Od početka ću izdvojiti budžet za podršku inicijativama ovog procesa od strane civilnog društva i uključiću u svoje sastanke širom Kosova razgovor o pomirenju i istini.

Pozivam vas sve da nam pomognete u ovom procesu.

Hvala vam!